Peti biser Opatijske kolajnice nekadašnji je botanički vrt na Novoj cesti – raskošan terasasti perivoj, površine 8.426 »kvadrata«, s prekrasnim pogledom na Kvarner. Perivoj se nalazi u jugozapadnom dijelu grada. U blizini su zdravstvena ustanova Thallasotherapia, središnja gradska plaža Slatina, crkva Marijina navještenja, brojni hoteli te marina Admiral.
Iz smjera centra grada do njega ćemo doći ulicom koja se uspinje od Slatine prema crkvi Marijina navještenja. Na njezinu vrhu je radi sigurna pristupa perivoju 2019. godine prema projektu društva Dražul Glušica arhitekti izgrađen atraktivni pješački nathodnik koji nas dovodi u istočni dio samoga perivoja, mimo nekadašnjega glavnog reprezentativnog ulaza s Nove ceste.
Osnovni razlog njegove izgradnje je sigurnost očekivanog većeg broja posjetitelja koja ne bi bila moguća korištenjem izvornoga ulaza zbog vrlo prometne ulice i neodgovarajućeg nogostupa.
Ovaj su perivoj Opatijci nazivali Amerikanskim vrtovima jer se osnivač prvoga botaničkog vrta na tom prostoru Michael Paulus Kuczor, porijeklom iz Szegeda u Mađarskoj, obogatio trgovinom paprike u Americi. Nakon ženidbe s Hildom von Hortenau, kćeri austrijskog nadvojvode Otona Habsburškog i bečke primabalerine Marije Schleinzer, kupio je od Riječanina Ivana Jurkovića prostrano zemljište radi gradnje vile s vrtom.
Projektna dokumentacija za građevinsku dozvolu čuva se u Državnome arhivu u Rijeci pa iz nje saznajemo da je, prema nacrtu koji je izradio građevinski inženjer Cesare Sirola, u središnjem dijelu parcele trebala biti izgrađena glavna vila, u sjevernome kućica za vrtlara, a u zapadnome dijelu manja vila.
Međutim, od te se koncepcije odustalo pa je godine 1930. izdana dozvola za radove na vrtlarevoj kućici na istočnome dijelu parcele po projektu arhitekta Felicea Treitlera.
Godine 1937. odobrena je gradnja kuće s garažom i otvorene galerije u južnom dijelu parcele za koju je projekte izradio inž. Terzi&C, a koja je izgrađena umjesto glavne vile. Izgrađena je i sačuvana i manja prizemna vila u zapadnome dijelu parcele gdje je kasnije bio uređen rasadnik za sukulente.
Amerikanski vrtovi prepuni egzotičnih biljaka
S obzirom da za uređenje vrta nije bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, nacrtna dokumentacija za njegovo uređenje i plan sadnje biljaka nisu sačuvani.
Međutim, osnovnu koncepciju uređenja zemljišne čestice iščitavamo iz projekata za gradnju građevina. S obzirom da je glavna značajka zemljišta veliki nagib, upravo je strmina terena odredila formalni arhitektonski karakter perivoja na terasama s podzidima od masivnog kamena, stubištima, balustradama i pergolama.
Kako se Kuczorova supruga Hilda već bavila cvijećem (imala je cvjećarnicu u Opatiji), na tom je prostoru oko 1928. godine uređen botanički vrt otvoren za posjetitelje za razgled kojega se, prema podacima iz tadašnjega tiska, naplaćivala ulaznica.
Osim po mnogim egzotičnim vrstama biljaka, vrt je bio na glasu i po iznimno bogatoj zbirci ruža. S obzirom na podrijetlo vlasnika, u vrtu su bili i nasadi paprike te vinove loze iz mađarske regije Tokaj.
Tadašnji botanički vrt prestao je s radom kada su Kuczorovi 1941. godine iselili u Mađarsku, a nakon Drugoga svjetskog rata došlo je do promjena društvenoga i gospodarskog uređenja te odnosa prema nekadašnjim vilama okruženim perivojima. Tako su Amerikanski vrtovi od 1960-ih godina do 2003. godine korišteni kao rasadnik opatijskih Parkova i nisu bili otvoreni za posjetitelje.
U tome razdoblju izgrađena su u središtu parcele tri staklenika te još jedan na njezinome sjeveroistočnom dijelu, a ponešto su izmijenjeni i putovi i stubišta.
Ove promjene, skicirane olovkom, vidljive su i na izvornome situacijskom nacrtu u spomenutoj arhivskoj dokumentaciji. Od 2003. godine vrt je bio napušten i zapušten pa je Grad Opatija, prepoznavši u njemu izniman kulturno-povijesni i turistički potencijal krenuo u njegovu sveobuhvatnu obnovu te prvu fazu uređenja svečano predstavio javnosti uoči turističke sezone 2019. godine.
Potvrda blage klime
Stručna podloga za obnovu perivoja bila je konzervatorsko-krajobrazna studija čiji su autori stručnjaci studija KAPPO iz Rovinja, a kojom su prepoznate sve vrijednosti perivojno-arhitektonskih građevina i botaničke strukture, te su postavljeni temelji za buduću koncepciju uređenja.
Nastojalo se sačuvati sve ono što je vrijedno i atraktivno za posjetitelje, a ukloniti neprimjerene i neestetske staklenike koji su zauzimali središnji plato.
U pogledu botaničke strukture posebna je pažnja poklonjena očuvanju postojećih botaničkih elemenata i povratku vrijedne zbirke ruža. Osim toga, ideja je bila ostvariti u tom perivoju višegodišnju ideju o zbirci kamelija, koja bi trebala doprinijeti turističkom brendiranju Opatije kao grada kamelija.
Ideju o Opatiji kao gradu kamelija prvi je uobličio krajobrazni arhitekt Dragutin Kiš 1990-ih godina, no njena će se provedba intenzivirati nakon 2008. godine, djelovanjem Udruge ljubitelja kamelija koja prikuplja donacije različitih vrsta kamelija radi sadnje u opatijske perivoje.
Slično kako su biljke postale simbolima najpoznatijih europskih turističkih rivijera i njihovih središta, jer su one najbolje potvrđivale povoljne značajke njihove klime (palme su simbol Nice i Azurne obale, ruža Portoroža, a cvijeće općenito simbol je Sanrema, središta Rivijere cvijeća), tako su kamelije postale simbolom Opatije. Jan Bernd Urban, autor publikacije o opatijskim kamelijama, ističe da je kamelija bila na mnogim promidžbenim turističkim materijalima iz druge polovine 20. stoljeća, festival zabavne glazbe i karneval u Opatiji imali su isti simbol, kao i nekad najznačajnija turistička agencija Kvarner Express.
Bečki novogodišnji koncerti
Posjetitelj će, po ulasku u perivoj, sa svoje lijeve strane uočiti zanimljiv niz visećih dudova, a ispred sebe na dvjema terasama novozasađene ruže, među kojima su i one koje su dar grada Beča.
Među njima su posebno zanimljive sorte Dirigent i Bečki filharmoničari, čiji nas nazivi podsjećaju na bajkovite bečke novogodišnje koncerte. Široka nas staza brzo dovodi na središnji plato na kojem je zasađena zbirka kamelija.
Već ovdje počinje ushićenje prekrasnim pogledom na Kvarner koje raste sa svakom prijeđenom stepenicom, sa svakom novom terasom na koju se uspnemo i tako sve do vrha, do svojevrsne krune perivoja – polukružne staze uokvirene s jedne strane kolonadom od 15 stupova, a s druge nizom veličanstvenih piramidalnih čempresa.
Na tome mjestu, pri pogledu na Riječki zaljev, Vela vrata, otoke Cres, Krk, Rijeku i planine koje je okružuju, ushit prelazi u oduševljenje ljepotom koja se ispred nas pruža. U meni osobno tamo odzvanja glazba i stihovi svečane županijske pjesme – Tko te jednom vidi, ne zaboravlja…, jednako kao i nezaboravnih Gervaisovih stihova iz pjesme Sunce na Kvarnere, kada ono zlatne iskri pali …
Osim pogleda, posjetitelji će uživati i u nizu zanimljivosti koje nudi ovaj perivoj, među kojima u razgledu starih staklenika očuvanih iz razdoblja osnivanja perivoja. U jednome od njih sačuvan je izvorni sustav zagrijavanja staklenika, s originalnom peći za grijanje vode. Taj se staklenik nalazi ispod zagonetne ruševine, tzv. Šišine mirine u sjevernom dijelu parcele.
Naime, uvjet Ivana Jurkovića prilikom prodaje zemljišta Kuczoru bio je da se na zemljištu zadrži započeta gradnja, zvana mirina (od tal. muro=zid).
Prema Jurkovićevu nadimku, nazivali su je Šišinom mirinom. Oko pergole ispred nje povijaju se ruže penjačice, a grmolike ruže zasađene ispod njih čine ovaj prostor i atraktivnim foto-punktom.
Kaktus-bar
Sa suprotne strane, na vrhu monumentalnog stubišta, nalazi se ranije spomenuta manja vila, kasniji rasadnik za sukulente, u kojemu je autorica ovoga napisa u jednom od svojih znanstvenih radova predložila urediti ugostiteljski sadržaj koji bi se, radi uspomene na svoju nekadašnju namjenu mogao zvati Kaktus-bar i u kojemu bi i tada mogla biti manja zbirka sukulenata.
Ispred ove zgrade uska je terasa, ali dovoljna za postavu nekoliko manjih stolova za uživanje u pogledu i konzumaciji posebnih napitaka na bazi bilja i finim slasticama … Posjetiteljima će zasigurno biti zanimljive i zbirke agruma, paprika – za uspomenu na utemeljitelja prvoga botaničkog vrta, te mediteranskoga bilja.
Amerikanski vrtovi se nalaze unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline Opatije u sklopu koje uživaju određeni stupanj zaštite koji se očituje u činjenici da je za svaki zahvat u njima potrebno ishoditi posebne konzervatorske uvjete.
No, zbog svojih su opisanih vrijednosti, i zasebnim rješenjem Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Rijeci 2016. godine stavljeni pod preventivnu zaštitu do donošenja rješenja o utvrđivanju statusa pojedinačnoga kulturnog dobra.
Izvor: Novi List