Park sv. Jakova je, uz Park Angiolina koji smo predstavili u prošlome broju Liburnijskoga lista, najpoznatiji opatijski perivoj. Tijekom svoga povijesnog razvoja u više je navrata zajedno s njime smatran jedinstvenom cjelinom – krajem 19. i početkom 20. stoljeća lječilišnim perivojem (Kurpark), a nakon Drugoga svjetskog rata Parkom 1. maja. Godine 1996., Odlukom gradskoga vijeća Grada Opatije ovaj je perivoj kao samostalna cjelina dobio naziv po zaštitniku grada sv. Jakovu, kao i obližnja crkva sagrađena na mjestu nekadašnje benediktinske opatije, prve priobalne građevine na području grada.
Perivoj se nalazi u središtu grada, okružen povijesnim građevinama: s njegove sjeverozapadne strane je hotel Imperial, sa zapadne hotel Milenij, s jugoistočne strane umjetnički paviljon Juraj Šporer, istočno je crkva sv. Jakova i hotel Kvarner, a na sjeveru hotel Sveti Jakov. To je ekstrovertirani javni prostor iz kojega se pruža pogled na more i građevine koje ga okružuju i obrnuto – perivoj je vidljiv s glavne ulice i iz okolnih hotelskih građevina pa možemo reći da je odnos perivoja i pejzaža u ovome slučaju snažno izražen.
O perivoju sv. Jakova postoji bogata dokumentacija koja obuhvaća literaturu, katastarske i geodetske karte, urbanističke planove te fotografije i razglednice, na temelju kojih saznajemo da je perivoj osnovan 1886. godine u sklopu jedinstvenoga perivojnog rješenja oko građevina Društva južnih željeznica koje je zaslužno za osnivanje Opatije kao prvoga klimatskog lječilišta (Kurort) na istočnoj obali Jadrana 1889. godine. Bio je to perivoj ispred hotela Stephanie (danas hotel Imperial) koji je sagrađen iste godine, samo dvije godine nakon prvoga hotela Kvarner. O izgledu perivoja i tada zasađenim biljnim vrstama u njemu svjedoči knjiga iz 1894. godine Der Park von Abbazia: seine Baume und Gesträuche (Opatijski park: njegova stabla i grmlje), Carla Schuberta, autora cjelovitoga perivojnog rješenja na zemljištu u vlasništvu Društva južnih željeznica. Središnji dio perivoja promišljan je tada kao krug čije je središte naglašeno fontanom. Dio perivoja zapadno od fontane bio je oblikovan kao njegov završetak pa su u njemu zasađena atraktivna visoka stabla – jedan libanonski i dva himalajska cedra te hrast plutnjak. Ovu grupu stabala ugledni botaničar prof. dr. Lujo Adamović već 1915. godine u svojoj knjizi Führer durch die Natur der Nördlichen Adria mit besonderer Berücksichtigung von Abbazia (Vodič prirodom sjevernog Jadrana s posebnim osvrtom na Opatiju) isticao kao iznimnu vrijednost koja je zbog toga krasila i naslovnicu njegove knjige. Najveći dio perivoja tada je bio oblikovan parternim zelenim površinama obrubljenim šišanim šimširom i pošljunčanim stazama koje su omogućavale brojne komunikacije u različitim smjerovima i društvene susrete. Perivoj je obuhvaćao prostor sve do mora s naglašenom glavnom osi perivoja koja je vodila od hotela Stephanie i to od njegova najreprezentativnijeg dijela – Zlatne dvorane, do mora. U tome, prvom razdoblju svoga razvoja perivoj je imao izražena historicistička stilska obilježja usklađena s oblikovanjem građevina u okruženju, što je jedna od osnovnih značajki osebujne urbanističke slike grada Opatije.
U donjemu dijelu perivoja 1900. godine izgrađena je zgrada historicističkih stilskih obilježja u kojoj je bila kavana i slastičarnica (danas izložbeni paviljon Juraj Šporer). Dograđena je 1908. godine, kada je izvedena i velika terasa prema obalnom šetalištu.
U razdoblju talijanske vlasti, kada je kao zasebni perivoj preimenovan u Parco della redenzione, zadržana je osnovna koncepcija perivoja, ali je ispred crkve sv. Jakova postavljen spomenik palim Talijanima koji je naknadno uklonjen.
Sredinom prošloga stoljeća perivoj je u cijelosti preoblikovan u slobodnom pejsažnom stilu. Ta je razvojna faza zabilježena 1955. godine u knjižici prof. dr. sc. Radovana Domca Opatija: parkovi i šetališta tekstom, nacrtom na kraju knjige te fotografijama.
Današnji perivoj je nepravilnog oblika i sastoji se od dva dijela odvojena putom, na različitim visinama – sjeverni je dio povišen za nekoliko stepenica u odnosu na južni.
Perivojem dominira neobarokna fontana iz 1889. godine čiji je autor kipar iz Graza Hans Rathausky. Fontana je postavljena u uzdužnoj osi perivoja i, uz biljne vrste, glavno je žarište interesa u gornjem dijelu perivoja. Ona je jedan od najčešće fotografiranih motiva, može se reći i simbola Opatije. U sredini kružnog mramornog bazena uzdiže se postament na kojemu se nalazi skulpturalna grupa koja predstavlja božanstva Heliosa i Selenu, kao alegoriju dana i noći. Između njih je pijetao, koji simbolizira trenutak njihova susreta – zoru.
Dominantna građevina uz donji dio perivoja je Umjetnički paviljon Juraj Šporer koji istu namjenu ima od šezdesetih godina prošlog stoljeća kada ga je zakupila zagrebačka Zadruga likovnih umjetnika – LIKUM. Građevina je temeljito obnovljena 2003. godine.
Početkom 21. stoljeća u donjem dijelu perivoja, ispred umjetničkog paviljona postavljena je skulpturalna kompozicija suvremenoga kipara Ljuba de Karine Mjesečeve mijene iz ciklusa Kameni obluci.
U perivoju raste četrdesetak biljnih vrsta, među kojima se ističe drvored palmi uz put koji vodi do hotela Kvarner, uz čija se debla ovijaju ruže te drvored pinija prema crkvi sv. Jakova. Posebnost je stari himalajski cedar u zapadnome dijelu perivoja, jedini preostali od tri cedra zasađena prilikom osnivanja perivoja – danas star više od 135 godina. U tome dijelu raste i nekoliko primjeraka kamelija doniranih u hvalevrijednim akcijama opatijske Udruge ljubitelja kamelija. Na središnjim travnatim poljima su površine u kojima se mijenja sezonsko cvijeće.
Staze u perivoju su posute šljunkom. Uz rubove polja i staza raspoređene su klupe kakve nalazimo u svim perivojima Opatije, a proizvodi ih tvrtka Parkovi iz Opatije čiji su vrijedni djelatnici zaslužni i za besprijekoran njegovani izgled perivoja. Rasvjeta je riješena s tri vrste stojećih svjetiljki s time da su uz stazu ispred crkve sv. Jakova sačuvana izvorna rasvjetna tijela. U perivoju su postavljene različite vrste posuda i košarica za otpatke.
Park sv. Jakova, zbog svoga položaja u sklopu granica zaštite kulturno-povijesne cjeline Opatije i kao dio najstarijih perivojno uređenih javnih gradskih prostora uživa zaštitu Ministarstva kulture kao kulturno dobro. Godine 2010. Županijska skupština Primorsko-goranske županije donijela je odluku o zaštiti ovoga perivoja kao samostalne cjeline temeljem Zakona o zaštiti prirode u kategoriji „spomenik parkovne arhitekture“, zbog čega njime u suradnji s Gradom Opatijom službeno upravlja županijska Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode „Priroda“. Oba navedena stupnja zaštite znače da se ovaj perivoj treba pažljivo koristiti i održavati te da su za zahvate u njemu potrebne suglasnosti upravnih tijela nadležnih za provedbu zaštite.
Najavljujući seriju tekstova o opatijskim gradskim perivojima povezanim u Opatijsku kolajnicu, naglasili smo da smo svakome pridružili atraktivni lajtmotiv. Ovaj smo perivoj nazvali perivojem mladenaca. Zašto? S obzirom da je perivoj mjesto u koje iz crkve sv. Jakova u novi život izlaze i u njemu se fotografiraju upravo vjenčani parovi, prikladno je nazvati ga i perivojem mladenaca čiju neraskidivu ljubav, možemo reći, u slici zagrljaja nerazdvojnih dana i noći simbolizira i središnja skulptura Hansa Rathauskyja.
Izvor: Novi List