Perivoj Esperia, četvrti u nizu naše Opatijske kolajnice, nalazi se u zapadnom predjelu grada zvanom Vasanska, uz glavnu opatijsku ulicu, u blizini Thalassotherapie, hotela Admiral, hotela Istra-Marina i hotela Adriatic. U knjizi prof.dr.sc. Amira Muzura Opatija: šetnja prostorom i vremenom za Vasansku se navodi da je to relativno velika katastarska podopćina koja je pripadala katastarskoj općini Veprinac, a koja se prostirala između potoka Vrutki i potoka Lerčica. Toponim dolazi od riječi vas, sa značenjem selo, pa se takvim nazivom označavalo nekadašnje seosko područje u odnosu na središte Opatije. Položaj perivoja može se povezati i uz nekadašnji bujični potok Lerčicu, nad kojim je izgrađena cesta jer je za rast vegetacije potrebno dovoljno vode.
Naziv perivoja potječe od istoimene vile u sklopu koje je bio uređen, na čijem južnom pročelju uz naziv Villa Esperia i danas stoji godina gradnje – 1899. Izvorno je to bio Pansion Slosser. Ovu vilu nije moguće zamijeniti s bilo kojom drugom jer je jedinstvena u Opatiji. Njezino, za naše podneblje ipak strano arhitektonsko oblikovanje, posebno njezina krovišta, vrlo slikovito opisuje profesor Muzur u knjizi Kako se stvarala Opatija: “U ponoru kultiviranih lijeha s desne strane zavoja (pod kojim teče potok Lerčica dolje do hotela Admiral, nekada do kupališta Arkade) miruje žuti feudalni dvorac kao tusti džinovski kanarinac. Pod nemirnim šeširima od limenih ploča i rasplesanim tornjićima krilo se tridesetak soba i osamdesetak kreveta pansiona Franza Slossera, kasnije preimenovanog u vila Esperia. Poslije rata ovdje se privremenoj bolnici umiralo od dizenterije i tuberkuloze, a danas se sva ta megalo-struktura rasplinula u parcelizaciji na stanove i vrtove sa salatom i motovilcem.”
Dragocjeni izvor
Izvorni izgled ovoga perivoja vidljiv je na staroj fotografiji objavljenoj u spomenutoj knjizi Opatija: šetnja prostorom i vremenom, na kojoj je vidljiva staza s travnjakom okružena grmljem, a od biljnih vrsta jasno se razaznaju agave i palme. U Državnome arhivu Rijeka pronađena je dokumentacija za gradnju ceste u perivoju Pansiona Schlosser i preuređenje spremišta u garažu, koju je za vlasnika Francesca Schlossera 1933. godine izradio Cesar Sirola iz Opatije. Ovaj izvor možemo smatrati dragocjenim jer je to jedini za sada dostupni dokument iz kojega je razvidno tadašnje oblikovanje perivoja, a sačuvan je zato što se radilo o gradnji ceste. Naime, za uređenje perivoja nije bila potrebna građevna dozvola pa nacrti za njegovo oblikovanje nisu sačuvani. Površina perivoja bila je tada nešto veća, a njime je vijugala staza koja se u središtu razdvajala u dvije staze između kojih je bio uređen šesterokutni zvjezdasto oblikovani prostor za sjedenje. Na katastarskim kartama iz 1970. godine može se vidjeti da je on nestao, a nekadašnji pristupni put spremištu prekinut je u svome sjevernome dijelu i postao je dijelom ulice koja obilazi oko spremišta. Tako formirana površina perivoja sačuvana je do danas. Prema kazivanju Mire Đeldum, dugogodišnje ravnateljice opatijskih Parkova, kada je vila nacionalizirana perivoj je pripao na korištenje gradu pa otada o njegovu održavanju skrbi gradska tvrtka za održavanje perivoja. S obzirom da je postao javnim prostorom, odnos perivoja prema vili potpuno izgubljen, jer između nje i perivoja prolazi gradska ulica, a građevinu gotovo u potpunosti zaklanja visoko raslinje. Temeljito uređenje perivoja uslijedilo je 1996. godine, kada je središnja staza skraćena, a njezin oblik pojednostavljen.
Petnaest biljnih vrsta
Današnji perivoj je izduženog trapeznog oblika, površine 1.439 m2, a uređen je na terenu nagnutom u smjeru obale mora, nagiba 16%. Sa sjeverne i sjeveroistočne strane omeđen je javnim stubištem; sa sjeverozapadne, jugozapadne i južne strane Ulicom Maxa Josepha Oertela, a s istočne strane parkiralištem uz Ulicu maršala Tita. Dvjema stazama – kraćom poprečnom stazom i duljom vijugavom dijagonalno položenom stazom podijeljen je na tri polja. Staze su pošljunčane i odvojene od zelenih polja niskim komadima lomljenog kamena. Osim staza, u njemu nema drugih perivojno-arhitektonskih građevina, a od opreme postavljeno je nekoliko tipskih drvenih klupa omogućuju zadržavanje, odmor i doživljavanje perivoja te pogled prema moru preko bazena hotela Admiral.
U usporedbi s nekim drugim perivojima, ovaj se neveliki perivoj ne odlikuje brojnim biljnim vrstama, ali upravo one daju osnovni ugođaj perivoju. Tek ih je petnaest, no tu su one koje su znakovite za Opatiju – posebice lovor, palme žumare, bambusi, magnolije, grmovi lemprike, tobirovca, juka, teksaškog ligustruma, niskog juniperusa, šimšira i ružmarina. U poljima su raspoređeni golemi busenovi srebrne pampas-trave. Ugođaj upotpunjuju ruže penjačice, a ljeti i miris ružičastih cvjetova albicije – svilenog bagrema. Lovor i bambus čine živu ogradu perivoja prema Ulici Maxa Josepha Oertela, no u slici perivoja osobito se ističu visoki primjerci palmi žumara čije razigrane krošnje izvrsno korespondiraju s, kako Muzur kaže, „rasplesanim tornjićima“ bajkovite vile Esperie.
Zeleni otok
Perivoj Esperia doživljava se kao zeleni otok omeđen okolnim ulicama, zatvoren visokim nasadima prema kolnim prometnicama, a vizualno otvoren prema stubištu s istočne strane i u smjeru mora.
Ovaj perivoj nije posebno zaštićen, ali uživa zaštitu u sklopu zaštite kulturno-povijesne cjeline Opatije, unutar čijih se granica nalazi.
Perivoj Esperia tijekom vremena nije imao, a ni danas nema znakovita stilska obilježja. Pratimo li izgled i koncepciju perivoja tijekom proteklih stotinjak godina, uočit ćemo da su oni uvjetovani funkcionalnošću: pružiti gostu mjesto za boravak na otvorenom, omogućiti svladavanje udaljenosti i visinske razlike, omogućiti pogled prema moru i obali te primjenom znakovitih mediteranskih i egzotičnih biljnih vrsta postići ugođaj karakterističan za Opatiju.
Zašto smo perivoju Esperia pridružili lajtmotiv – perivoj palmi?
Među 15-ak biljnih vrsta koje rastu u perivoju, osobito se ističu visoki primjerci palmi žumara, koji uz lovor i bambus, perivoju daju osnovni ugođaj. Zato se ovaj perivoj s pravom može nazivati perivojem palmi. Ovaj je lajtmotiv prikladan i stoga što palme asociraju na mjesta za odmor pa tako odražavaju identitet Opatije kao turističkog središta.
Kolega mr.sc. Marko Randić, savjetnik u županijskoj Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Priroda, ističe da u perivojima na Liburnijskoj obali uspijevaju tri vrste palmi: visoka žumara porijeklom iz Azije, niska žumara – autohtona sredozemna vrsta i kanarska datulja porijeklom s Kanarskih otoka. Svaka na svoj način plijeni našu pažnju – žumara svojim vitkim deblom i lepezastim listovima koji rado trepere na vjetru, niska žumara svojim više uz tlo skupljenim višestrukim deblima, trnovitim peteljkama listova i sjajnim žućkastim plodovima, a kanarska datulja svojom masivnom pojavom s robusnim deblom i vrlo dugačkim rasperanim listovima koji se povijaju prema tlu.
Izvor: Novi List