Riječju „slatina“, čije je značenje slani mineralni izvor, u Opatiji se naziva uvala i okolni prostor u jugozapadnome dijelu grada gdje se potok Vrutki ulijeva u more. U knjizi Amira Muzura „Kako se stvarala Opatija“ možemo pročitati da je ovome području u prvome povijesnom razdoblju razvoja grada, u drugoj polovini 19. stoljeća, bila određena servisna namjena s praonicom i crpkom za vodu, stajama za konje i plinarom. Međutim, ubrzo se shvatilo da bi time bio izgubljen najatraktivniji dio obale pa su se i tu sagradili hoteli Slatina i Bellevue, Lječilište časnika, vile i kupalište. Danas je to jedan od najznačajnijih dijelova grada, unutar granica zaštite kulturno-povijesne cjeline Opatije, čijoj prepoznatljivosti posebno pridonosi upravo perivojni trg s fontanom. Sa svih strana je okružen prometnicama: s jugoistočne strane glavnom opatijskom Ulicom maršala Tita, sa sjeveroistočne i sjeverozapadne strane dijelom Trga Vladimira Gortana kojim se odvija kolni promet u funkciji autobusne postaje i benzinske crpke, a s jugozapadne strane Ulicom Velog Jože. Stoga se ovaj perivoj uglavnom doživljava prilikom šetnje obalnim šetalištem, iako su u njemu postavljene klupe koje omogućuju zadržavanje u njemu i uživanje u jednom od najljepših pogleda u Opatiji – na obalno šetalište, najveću opatijsku plažu, more i Rijeku.
Perivojni trg je nepravilnog ovalnog oblika, površine oko 1.800 m2. Sastoji se od četiri polja, od kojih su tri rubna odvojena od središnjeg pošljunčanom polukružnom stazom. Ulazi u perivoj naglašeni su kamenim stupićima. U sredini stražnjeg polja su tri kamena postamenta za zastave. Središnjim poljem dominira fontana, a rubno su umetnuti stupovi s dekorativnom rasvjetom. Drugih rasvjetnih tijela nema jer je osvijetljeno šetalište ispred perivoja, autobusna stanica iza perivoja i bočne ulice, a i sama fontana ima rasvjetu. Oprema perivoja je upotpunjena košaricama za otpatke i sustavom za navodnjavanje.
Bočne strane perivoja naglašene su visokim drvećem: u južnom kutu perivoja ističe se dojmljivi primjerak velecvjetne magnolije i stablo pinije, a u suprotnome kutu himalajski cedar i pinija. Perivojni trg od benzinske postaje i autobusne stanice dijeli visoka živica od lovora i tobirovca. Oko fontane je uređen niski parter u kombinaciji trave i cvijeća, čiji su obrubi naglašeni nisko šišanim šimširom. U perivoju rastu još i hrast crnika, viseći himalajski cedar, piramidalni čempres, dlanastolisni javor, novozelandski lan i lovor-višnja.
Dokumentacija na temelju koje saznajemo o nastanku i razvoju perivojnoga trga na Slatini obuhvaća arhivske dokumente, katastarske i geodetske karte te stare razglednice i fotografije, među kojima su posebno vrijedne one koje svjedoče o izgledu prostora kada su se na njemu još nalazile građevine te one koje svjedoče o uređenju Slatine iz 1937. i 1938. godine. Iz kasnijih razdoblja, gotovo da nema monografije o Opatiji u kojoj slika perivojnog trga s fontanom nije zastupljena jer je fontana danju ili osvijetljena noću, jedan od omiljenih motiva i znak prepoznatljivosti Opatije. Ovaj perivoj nije posebno obrađivan u ranijoj literaturi, koja se u pravilu bavila središnjim perivojima, ali se zato detaljni podaci nalaze u knjigama autorice ovoga članka Opatija – urbanistički razvoj i perivojno naslijeđe (2004.) te Opatijski gradski perivoji (2010.).
U Državnome arhivu u Rijeci u sklopu građe o trgovima Građevinskoga ureda čuva se cjelovita dokumentacija o uređenju perivojnoga trga na Slatini iz koje saznajemo da se začeci perivojnog oblikovanja središnjeg prostora Slatine javljaju krajem 19. st. i vežu uz lječilišta (Quisisana, prvo lječilište u Opatiji i Lječilište časnika (Officierscurhaus)) i hotele sagrađene na okolnom zemljištu. Iz zapisnika sa sjednice Općinskog predstavništva (zastupstva) od 13. travnja 1892. saznajemo o ulaganju Općine Opatija u uređenje javnog perivoja na općinskoj zemljišnoj čestici duž državne ceste između Lječilišta časnika i kuće br. 3, s napomenom da će zasađivanje i održavanje javnog perivoja biti u domeni i na trošak Lječilišne komisije. Na katastarskoj karti Opatije iz 1897. godine na istočnome dijelu današnjega perivojnog trga bilo je označeno igralište (Spielplatz). Godine 1927. vlasnik dijela zemljišta Francesco Sterk obraća se Općini s molbom za odobrenje uređenja vrta i izgradnju pločnika, prema nacrtu S. Neuhauslera kojim je bilo predloženo oblikovanje pravokutnog vrta sa središnjim poljem u obliku elipse.
Za današnji izgled perivoja, međutim, najvažnija je cjelovita dokumentacija koju čuva Državni arhiv Rijeka o uređenju trga (tada Piazzale Savoia) iz 1937. i 1938. godine, koja obuhvaća nacrte ing. Pietra Motte s obrazloženjem, parcelacijske elaborate, dokumentaciju o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa i uporabnu dozvolu. Zanimljivo je da je zahtjev podnesen 8. veljače 1937., a da je uporabna dozvola izdana 9. veljače 1938., što je s obzirom na postupak rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i realizaciju samog zahvata na terenu iznimno brzo. Iz troškovnika saznajemo da se cjelokupna investicija – uključujući parcelaciju i otkup zemljišta, rušenje postojećih građevina i uređenje perivojnoga trga s parkiralištem procjenjivala na 250.000,00 lira. Nositelj zahvata bila je Općina Opatija koja je otkupila zemljište od bivših vlasnika Giovannija Hubnera, Francesca Sterka i Hotela Continental. Zanimljivo je da su se i zainteresirane stranke – vlasnik dijela zemljišta, Francesco Sterk i Soc.An. Quisisana neposredno nakon pokretanja postupka za uređenje trga, 23. veljače 1937., obratile Općini s inicijativom za uređenje sličnog trga, međutim njihovoj molbi nije udovoljeno. Realiziran je plan Općine Opatija prema kojemu je na trgu bilo predviđeno riješiti parkiranje za 120 automobila na površini od 63 m x 38 m, što se obrazlaže povećanjem prometa i potrebama gostiju, ali se ističe da se time ne želi utjecati na konačnu namjenu prostora. Arhitektonsko rješenje može se smatrati kvalitetnim jer se parkiranje rješava u „stražnjem“ dijelu trga, a perivoj na vrjednijem dijelu prostora, uz glavnu prometnicu, s pogledom na more, kupalište i šetalište. U opisu stoji da su konture perivoja trebale biti oblikovane niskom zelenom živicom, ali da će se sačuvati na terenu zatečeni čempresi. Perivoj će od parkirališta biti odvojen živicom visine 50 cm, radi preglednosti prilikom vožnje. Boja trga trebala je biti u potpunosti zelena, što se predviđalo postići travnatim površinama. U obrazloženju se ističe da je ovakvo rješenje trga predloženo uvažavajući vizure iz postojećih hotela. Karakter perivoja trebao je biti miran, ravan, nizak prostor. Perivojem je trebala dominirati osvijetljena fontana okružena jednostavnim stupovima od istarskog kamena i povezanim u tada aktualnom stilu moderne, a u sredini je trebala biti postavljena brončana statua.
Unatoč činjenici da takvo rješenje nije ostvareno, nego slobodna koncepcija polja s fontanom u obliku jednostavnog kružnog bazena u središtu koju, na tragu historicističkog oblikovanja opatijskih perivoja, okružuje niskom živicom šimšira dekorativno oblikovani cvjetnjak, možemo reći da je ideja perivojnoga trga iz 1938. godine zadržana u osnovi do danas.
O važnosti područja Slatine svjedoči činjenica da je tijekom vremena bilo više inicijativa za njegovo uređenje. Uglavnom se predviđala gradnja smještajnih i središnjih sadržaja. Osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća Općina Opatija je raspisala natječaj za uređenje hotelskog sklopa na Slatini, koji međutim nije realiziran. Iz programa natječaja je razvidno tadašnje shvaćanje prostora Slatine kao sekundarnog središta grada prvenstveno turističke namjene. Recentnim prostornim planom uređenja Grada Opatije, za područje Slatine obvezna je izrada detaljnog plana uređenja. Prema mišljenju autorice ovoga članka pri tomu bi, s obzirom da Opatija nema većega gradskog trga, bilo vrijedno razmisliti i o izmještanju prometa s ovoga prostora i uređenju perivojnog trga na cijeloj slobodnoj površini u kojemu bi trebalo ponoviti ili multiplicirati motiv fontane te ga obogatiti svjetlosnim i/ili zvučnim igrama, čime bi prostor dobio dodatnu atraktivnost. To je možda ujedno i mogućnost ispunjenja obveze naše generacije da u pogledu perivojnoga naslijeđa ne ostane samo na vrijednostima prošlosti, nego da gradu podari novi perivoj 21. stoljeća, koji bismo s pravom mogli nazivati perivojem vode i svjetlosti.
Zašto perivoj vode i svjetlosti?
Element vode – izvora života, s obzirom na to da je prisutan u perivoju od osnutka do danas, lajtmotiv je ovoga perivoja. Fontana je osvijetljena noću kada igra boja podsjeća na dinamičnost i razigranost svih strana života.
Izvor: Novi List